Da li država ipak ima mogućnost da kazni Kostu? Stručnjaci objasnili na koji način bi on mogao da odgovara

|

“Licu koje u vreme izvršenja protivpravnog dela, u zakonu predviđenog kao krivično delo, nije navršilo četrnaest godina, ne mogu se izreći krivične sankcije ni primeniti druge mere koje predviđa ovaj zakon”, stoji u važećim propisima naše države.

Da li je on sada slobodan, pita se javnost, učenici i roditelji učenika “Ribnikara”. Pored toga, od države zahtevaju stručno objašnjenje šta će biti sa dečakom, jer deca strahuju da će biti na slobodi. A gde je i šta bi moglo da sledi objašnjava neuropsihijatar Slavica Đukić Dejanović, koja je veštačila u ranijim slučajevima maloletničkih ubistava.

“Stručnjaci, pre svega dečji psihijatri, psiholozi, rade na ispitivanju njegove strukture ličnosti, njegovih psiholoških svojstava i to je postupak koji će sigurno trajati nedeljama, možda i mesecima”, kaže Đukić Dejanovićeva.

U slučaju da neko nije krivično odgovoran i počini radnje iz razloga mentalne bolesti, onda se mora izreći medicinska mera obaveznog lečenja.

“To lečenje može da bude u ustanovi zatvorenog tipa i uobičajeno je da bude tako bar neki vremenski period”, objašnjava nekadašnja predsednica Skupštine Srbije.

Ni lekarska ni sudska praksa u Srbiji do sada nije imala slučaj ni sličan ovome. Dok o tome uče iz iskustava drugih država, uveravaju da i Srbija ima instrumenata da sankcioniše:

Advokat Branislav Stanišić ističe da Zakon o zaštiti lica sa mentalnim smetnjama podrazumeva mogućnost da lice bude zadržano, hospitalizovano na lečenju zatvorenog tipa u psihijatrijskoj ustanovi sa brojem godina koji ne prelaze 18.

“Taj zakon može da se primeni i nad decom uz potpis dečjeg psihijatra. Jedan od načina na koji može da se mimo odobrenja staratelja ili zakonskog zastupnika zadrži u ustanovi zatvorenog tipa jeste da se proceni da je opasan po sebe, sopstveni život ili život drugih”, objasnio je Stanišić.

Slavica Đukić Dejanović ističe da instrumenti države postoje, da se procenjuje interes i bezbednost ljudi, dece koji bi eventualno mogla biti žrtve ako se rizik dovodi u vezu sa ponašanjem maloletnog lica.

“Ne procenjuje se samo rizik šta bi mogao da učini i da li bi to bile radnje koje je već činio ili još teže, nego i kakav rizik počinilac zločina nosi kao ličnost sa svojstvima koje ima i radnjama koje je počinio u odnosu na druge”, napominje Slavica Đukić Dejanović.

Izvor: rts.rs