Sutra čim ustanete, ispoštujte strog običaj: Na Mali Božić jednu stvar valja uneti u kuću – Sveća i plećka predskazuju kakva će biti godina

|

Četrnaesti januar je praznični dan u kojem se slavi Mali Božić (Vasiljevdan) i Srpska nova godina, kao i crkveni praznik Obrezanje Gospoda Isusa Hrista. Vasiljevdan se kod Srba slavi kao krsna slava, a kod Grka i Rusa kao imendan.

Kada je za kalendarski početak nove godine uzet 1. januar, onda je Mali Božić počeo da važi kao Srpska Nova godina. Za ovaj praznik vezuju se brojni običaji, a postoje i sujeverja šta na ovaj dan ne bi trebalo raditi a šta treba obavezno ispoštovati.

U mnogim mestima Vojvodine praktikovao se običaj da se na raskršćima pale vatre, što, uz čistilačko dejstvo, ima i ulogu jačanja Sunčeve svetlosti i toplote. Pripreman je i posebni obredni hleb, zvani vasilica (ili: vasuljica), čiji naziv upućuje na ime Svetog Vasilija (ili Vasiljevdan), koji se obeležava istog dana.

Novu godinu treba dočekati budan, pa su u ovom bdenju mnoge devojke gatale da li će se te godine i za koga udati. Posebno je interesantno gatanje devojaka u Bosni: pre svanuća su, popevši se na tavan, bacale svoju obuću kroz vrata napolje, pa ako obuća, kad padne, bude usmerena od kuće – znači da će u tom pravcu otići, tj. udati se.

Na Mali Božić 14. januara ponovo se unosi badnjak, ponovo dolazi položajnik, a na trpezi je glava božićne pečenice koja se čuva do tog dana.
U svim hramovima SPC služi se liturgija Svetog Vasilija Velikog čiji pomen Crkva, takođe, slavi prvog dana Nove godine.

U nekim krajevima se veruje da će biti rodna godina ako na ovaj dan padne sneg ili bude oblačno. Tu su i mnogi drugi običaji vezani za samu proslavu i trpezu.

Uoči Nove godine sprema se svečana večera, gde ukućani sa gostima, prijateljima i srodnicima uz veselje i pesmu čekaju ponoć. Tačno u ponoć, svi se ljube i jedni drugima čestitaju dolazak Nove godine sa željama za dug život, dobro zdravlje i uspeh u poslu. Na sam dan Nove godine odlazi se u Crkvu a nakon toga sledi svečani ručak.

Na novogodišnjem ručku, pojedu se glava i plećka božićne pečenice koja se čuva do 14. Tom prilikom vešti ljudi iz plećke pečenice predskazuju kakva će naredna godina biti u toj kući. Kad se ruča, pokupe se kosti od pečenice, odnesu i stave na mravinjak da bi s po verovanju stoka patila (množila) ko mravi.

Stari kažu i da se na Mali Božić nikako ne treba svađati jer će vas u protivnom cele godine “terati baksuz”. Zato je tada bolje prećutati i oprostiti svaku uvredu.

Veruje se da, pored bogate trpeze, na ovaj dan u kuću treba uneti neku novu stvar, kupljenu tog dana, kako bi kuća i ukućani tokom cele godine imali napretka.

Na Mali Božić ujutro običaj je bio u nekim selima da domaćica uzme sneg i, utrčavši u sobu, baci ga na decu vičući: „Beži vruća, goni te studena!“. Veruje se da se time štite deca od vrućice ili groznice. Posle ovoga deca bi skidala sa sebe odela i prebacivala ih preko grana šljiva ili jabuka, kako bi se “očistila od vaši”.

Na ovaj dan dolazi u selima pored Gruže domaćica položajniku jednom pređom veže teme i donju vilicu, a drugim čelo i zatiljak, da zveri ne bi napale stoku.Ako neko umre u danima između Božića i Malog Božića veruje se tada da ide pravo u raj.

I na Mali Božić pali se božićna sveća i gleda kako će goreti. Ako se sporo pali ili ugasi, ne piše se dobro kući. Sveća se takođe gasi vinom i komadom hleba. Ako se odmah ne ugasi, čim kap padne na plamen, veruje se da će onaj koji je gasi dugo živeti. Ova sveća se čuva i pali za Zadušnice ili ako nekome u san dođe pokojnik.

Izvor: espreso.co.rs