“Dali smo im sve što smo imali, sad neće da nas pogledaju”: Ispovest roditelja kojima su deca okrenula leđa čita se sa knedlom u grlu

|

Mnogi roditelji ulažu sve u decu i trude se da ih podignu kako najbolje umeju i da im pruže sve što mogu. Međutim, masa njih se razočara u svoju decu, pitajući se gde su pogrešili i zašto u starosti ne obraćaju pažnju na njih.

Ispovest bračnog para koji je dočekao i unuke, ali niko neće da ih pogleda, mnoge je rasplakala. Oni su za “Moje Vrijeme” otkrili detalje iz svog života.

“Muž i ja smo voleli svoju decu i udovoljavali im i kada su nas drugi kritikovali i govorili da to nije dobro za njih, da smo pogrešili. Sada smo ostali razočarani”, govorila je baka. Prvo je, objašnjava, s njihovom ćerkom sve pošlo naopako.

“Moja ćerka nam je okrenula leđa zbog svađe koja je izbila kada smo joj suprug i ja rekli da se ne ponaša dobro prema detetu. Unuk je plakao u sitne sate i morao je da stoji za kaznu, što nas je povredilo. Tada je viknuo da je gladan, a ona mu je odgovorila da sada, za kaznu što nije jeo na vreme, sme da pije samo vodu. Mi, kao roditelji ili bake i deke, odgovorno smo rekli da mislimo da ovo nije dobro za dete. Naljutila se i rekla nam je strašne reči i napustila nas”, kaže gospođa Božena.

Njih dvoje doživeli su potpunu odbačenost od svojih najrođenijih, i to je ono što ih najviše boli.

“Nismo se čuli godinama i nismo videli ni ćerku ni unuke. Posle nekoliko godina muž se razboleo, došli su da ga posete, ali samo na kratko. To je to. Nismo dobri, koliko god nam se sviđa”, priča Božena kroz suze.

Nadali su se da će ih barem sin pogledati, ali, kako tvrde, i sa njegove strane su napušteni.

“Sin je bio brižan, veoma dobar kao čovek, sve dok se nije oženio. Naša snaja nas je od početka omalovažavala i ismevala, tretirajući nas kao manje vredne. Sin joj je sve to dozvolio, uvek je bio na njenoj strani. Na svadbi katastrofe, sa nama se nisu družili ni sin ni snaha. Sve smo im oprostili i kada se unuka rodila, konačno je sve bilo u redu, čak smo je i pazili s vremena na vreme”, rekla je Božena.

Ipak, mir i sreća bili su kratkog daha: Nije potrajalo, a sin i snaja su nam došli u posetu, saopštivši da je ponovo trudna. Slikam ultrazvuk i u šali pitam šta je to, a ona mi odgovara: Vanzemaljac. Gledam ćutke, ne razumem čemu takav odgovor. Onda je pitala da li je to šala ili sam ozbiljna, pa su otišli. Posle toga opet sve po starom – sin se ne javlja, niti dolazi.

Kako kažu u našem narodu, “kakvi su takvi su naši su”, pa su baka i deka, kad im se unuk rodio, zaboravili na sve nesuglasice. Otišli ​​su da ih posete, da vide unuka i usledio je novi šok:

“Čim smo ušli, snaja je otišla u prodavnicu. Posle kratkog vremena zove sina i pita da li smo još sa njima. Ne bi nas toliko bolelo što je ona otišla, bolelo nas je ponašanje našeg sina. Samo je ćutao. Onda smo odlučili da je najbolje da se povučemo i pustimo ih da žive kako žele. Od dvoje dece i petoro unučadi shvatili smo da nemamo nikoga”, priča Božena plačnim glasom.

Izvor: stil.kurir.rs