Radmila se vratila na dedovinu: Društvo joj prave pčele, njenim medom sladi se pola Srbije

|

U planinskoj vrleti Rađevine, u selu Gornje Brezovice, Radmila Ćosić (63) druži se najviše sa pčelama . Kada se pre dvadeset godina vratila iz Mačve prvo je nabavila 60 košnica, pa je uredila staru kuću svoga dede u kojoj godinama niko nije živeo.

Radmila svoje proizvode od meda prodaje na sajmovima, bazarima i izložbama. Nedavno je od Saveza pčelarskih organizacije Srbije dobila priznanje “Zaslužni pčelar” i značku “Zlatna pčela”, a priznaje da je najviše naučila od sveštenika Dragiše i učitelja Vlade.

U pčelinjaku sve sama radi, a med pakuje u tegle sa sopstvenom etiketom. Osim “čistog” meda priprema i veoma traženi med u saću, med sa orasima, mešavine meda i drugih pčelinjih proizvoda, rastvor propolisa…

“Sada imam 30 košnica, a prinosi meda najviše zavise od vemenskih prilika. Ova godina nimalo nije bila povoljna. Bagremova paša je zbog kiša trajala kratko, a leto je bilo sušno pa i livadskog meda ima manje. Tegla meda košta 1.200 dinara, prodaje se dobro, naročito livadski jer ljudi prepoznaju da je čist, sa planinskih pašnjaka koji nikada nisu prskani herbicidima”, ističe Radmila.

Radmila na sajamske štandove iznosi slane i slatke đakonije koje sama pravi od plodova iz svog voćnjaka i bašte u kojoj sadi povrće. Od slatka, voćnih sirupa, likera i sokova, preko zimnice do prepečenice. Bere divlje kupine, šumske jagode i druge darove netaknute prirode koji uz voće i povrće iz njenog domaćinstva, prerađeni i upakovani u tegle i flaše stižu do kupaca.

“Sećam se kako je otac govorio da se niko od nas petoro dece neće popeti na planinu i da će dedovina zarasti u korov. Desilo se da je mene kao najmlađu od petoro dece stigla sudbina da živim na dedovini. Vratila sam se na zapušteno imanje u trenutku kada nisam imala drugog izbora, ali sam se borila da opstanem i ponosna sam na sebe što sam uspela” i intervju zaključuje rečima “kada malo želiš, možeš da imaš sve”.

Izvor: telegraf.rs