Ko hoće da radi, ima posla: Miloljub iz sela kod Čačka dnevno od tri krave preradi 60 litara mleka – Prave sir i kajmak koji je poznat u Srbiji

|

Đerovići su pre 17 godina rešili da ne zavise od mlekara, već su se opredelili za preradu mleka, što im se pokazalo kao ispravna odluka. Danas je ovo domaćinstvo iz Gornje Gorevnice kod Čačka poznato po proizvodnji najkvalitetnijeg čačanskog sira i kajmaka.

– Za onog ko hoće da radi, ima posla. Situacija u mlečnom govedarstvu uopšte nije laka, ali mi opstajemo. Cena mleka varira, danas jedna, sutra druga, pa smo se odlučili da prerađujemo kompletnu količinu mleka i nismo se uopšte pokajali. Sve što proizvedemo nađe put do kupaca – rekao je Miloljub Đerović.

U njihovim stajama su samo tri muzna grla, međutim, to ih nije obeshrabrilo u nameri da se opredele za preradu mleka, i da svojim proizvodima, poput sira i kajmaka dodaju vrednost.

– Desna ruka u ovoj proizvodnji je moja majka. Preradi se oko 60 litara dnevno, a od deset litara mleka dobije se oko dva kilograma sira i 600 grama kajmaka. To nisu velike količine, ali nam je na prvom mestu kvalitet – rekao je Branko Đerović.

Po kvalitetu belog mrsa, Đerovići su veoma brzo postali prepoznatljivi ne samo u čačanskom kraju, već i celom Moravičkom okrugu. Cena sira i kajmaka nikada nije bila tajna, i uprkos visokim troškovima koji prate ovu proizvodnju, nije se povećavala.

– Cena mladog sira je 400 dinara, stari sir je 500, a kajmak 1.000. Cena je zadovoljavajuća, a kvalitet nam potvrđuju naši kupci. Za sada tri radnje su snabdevene našim proizvodima, ali se nadam da će ih uskoro biti mnogo više. Uprkos drastičnom poskupljenju ambalaže u prethodna tri meseca, mi nismo povećavali cenu, a kupci su prepoznali kvalitet sira i kajmaka proizvedenog u našem domaćinstvu – rekao je Branko.

Najzaslužnija osoba za kvalitet poznatog sira i kajmaka koji je proizveden u domaćinstvu Đerovića je Zorica, a svaki proces proizvodnje poštuje se strogo. Prvo se priprema gruda, koja je u narodu prepoznatljiva po svojim lekovitim i nutritivnim vrednostima.

– Higijena nam je na prvom mestu, beli mrs zahteva besprekorne uslove, sve mora da bude kao u apoteci. Mleko se odmah po muži vari. Kada dobro vri, skida se pena i trostruko se pokriva. Nakon četiri sata, stavlja se u frižider i sutradan se skida kajmak – objasnila je Zorica.

KAo i mnogim ženama na selu, Zorici radni dan počinje u šest sati i završava se oko ponoći. Sve dok je na nogama, njoj ne pada teško, jer su benefiti ne samo njenog rada već svakog člana porodice veoma vidljivi.

– Da je lako, stvarno nije, idem u štalu od šest, da se krave namire i obavi muža. Nakon toga, krećem oko varenja mleka i prerade, a nastavljamo oko ručka. Leti bude mnogo teže, jer posla ima i oko kuće, ali tako žive žene na selu. Kada je više generacija uključeno u zajedničku proizvodnju, onda se ostvaruje profitabilnost u preradi mleka – kaže Zorica.

Izvor: telegraf.rs