Goran sam sebi smislio radno mesto pa mu se posrećilo: Na jednom autu uzeo 75.000 evra – Evo kako mu je to pošlo za rukom

|

Vodeći se sloganom “ima posla ko hoće da radi”, Goran Srnić iz Mrčajevaca kod Čačka nije čekao da mu novac padne s neba već je zasukao rukave i sam sebi otvorio radno mesto, a odluka je, sudeći po zaradi bila ispravna.

Goran je po struci autolakirer, a u duši je ljubitelj starih automobila, pa je znanje i ljubav spojio u uspešan posao. On na neočekivanim mestima i auto-otpadima pronalazi primerke davno zaboravljenih automobila kojima on sa još nekoliko zaljubljenika u oldtajmere vraća dušu i prvobitan izgled.

“Dođu ti neki retki automobili, pa ti to predstavlja izazov. To su automobili koji su se davno pravili i sada za njih nema delova, morate ih naći ili sami napraviti. To je velika obaveza i odgovornost da to sve bude originalno i u što moguće boljem stanju i jednostavno da se vrati u život”, ispričao je Goran.

Da bi automobili stari i preko pola veka zasijali novim sjajem, potrebno je mnogo strpljenja, vremena i pre svega ljubavi.

“Na svakom od njih potrebno je prvo limarija da se uradi, zatim nastupa mehanika, a zatim estetika i farbanje. Kao šlag na tortu dolazi tapaciranje i izrada završnog enterijera što ga čini unikatnim. Svega toga ne bi bilo da nema ljubavi prema svemu ovom, strpljenja i kasnije se dolazi do željenog pozitivnog rezultata”, objašnjava Srnić.

Ovako uradjeni automobili često završe na aukcijama u inostranstvu. Tamo su, kako kaže Goran, vrlo traženi, ali su i cene vrtoglavo porasle.

“U našoj radionici pronašla se jedna porše karera koja je prodata za oko 75.000 evra, ali i dosta drugih automobila kod nas dolazi i od kojih se ljudi ne odvajaju tako lako ni za kakve pare”, kaže Čačanin.

Što se tiče kvaliteta, iskusno majstori kažu da su ranije automobili izradjivani od kvalitetnijih materijala i u odnosu na današnje pravljeni su da voze bar dve generacije.

“Sada je to čist biznis, sve je postalo trgovina i prodaja. Tako da sve lošija vozila se prave i to je to, jedino što su više akcenta dali na bezbednosti vozila, i vozača. Ono što je radjeno pre 40-50 godina je neuporedivo bolji kvalitet u odnosu na ove današnje automobile”, kaže Goran.

I dok se u inostranstvu za oldtajmere ne žali novac i na aukcijama plaćaju neverovatne sume, Srbi na to nisu navikli, već njihovi nekadašnji ljubimci trunu u zatvorenim garažama, pod drvetom ili na otpadu.

Izvor: kurir.rs