Železničari tužili preduzeće, dobili na sudu, a sada im stižu obaveštenja: “Uzeli smo 28.000 dinara, sada moramo da vratimo trostruko”

|

Desetinama zaposlenih u Infrastrukturi železnice Srbije, koji su tužili preduzeće zbog retroaktivne primene kolektivnog ugovora, a zatim ga dobili na sudu, sada stižu obaveštenja da, po odluci o reviziji, moraju da vrate novac sa zateznom kamatom i sudskim troškovima. Ocena advokata je da su, kao i u slučaju tetkica, domara i drugih zaposlenih u javnom sektoru sa minimalnim primanjima, takve sudske presude stvorile pravnu nesigurnost.

Iz “Infrastruktura železnice Srbije” Beograd navode da je određeni broj zaposlenih podneo tužbu, iako im je naknada za ishranu u toku rada (topli obrok) i regres za korišćenje godišnjeg odmora isplaćena u skladu sa Kolektivnim ugovorom. Ipak, zaposleni su tužbama dobili isplatu razlike za topli obrok i regres za period od 1. marta do 24. maja 2018, međutim Vrhovni kasacioni sud je potom svojom odlukom preinačio presude prvostepenih i drugostepenih sudova.

“Dobili smo 27, 28 hiljada. Sada treba da se vrati 110, 120, 130 hiljada. Za jednog železničara, to je ogromna suma novca. Mi smo socijalno ugrožena kategorija. Retko ko prima malo više od minimalca”, kaže Nada Kostić, zaposlena u Infrastrukturi železnice.

Kako da im tu situaciju objasne ne znaju ni advokati. Svetlana zastupa blizu sto zaposlenih na železnici, a procenjuje da je između hiljadu i dve takvih tužbi podneto u celoj zemlji. Prvo su prvostepeni i drugostepeni sudovi presudili u njihovu korist, a onda je, kaže, krenulo sporadično ulaganje revizija po kojima je Vrhovni kasacioni sud odlučivao u korist poslodavca.

“Ja imam i presude Infrastrukture gde je propušten rok za revizije, nisu ulagane revizije i ti radnici su se naplatili. Ne vraćaju ništa, a opet sa druge strane, imamo radnike gde je uložena revizija i totalno drugi stav donet po reviziji – tužba ne može da opstane, odnosno preinačenje u potpunosti tužbenog zahteva i ti radnici su obavezani da vrate celokupan iznos sa troškovima”, objašnjava advokatica Svetlana Tašić.

Ona dodaje da je tuženo preduzeće tokom sudskih postupaka bilo pasivno, te da se njihovi zastupnici nisu ni pojavljivali na ročištima.

U Infrastrukturama odgovaraju da su, radi smanjenja troškova, advokate angažovali tek za vanredni pravni lek, odnosno ulaganje revizije za svaki pojedinačni slučaj.

Napominju i da posle revizije zaposleni treba da vrate samo sredstva koja je Infrastruktura železnica po prethodnim odlukama (pre revizije) već isplatila zaposlenima. Dodaju da veći deo iznosa za povraćaj zapravo čine advokatski troškovi tužilaca i da zaposleni imaju mogućnost i da ih potražuju od svojih advokata.

Do 1. avgusta ove godine, uložene su revizije u ukupno 508 predmeta, a Vrhovni kasacioni sud do sada je u 62 odlučio u njihovu korist.

Iz “Infrastruktura železnice Srbije” za Euronews Srbija kažu da su imali nameru i da su pokušali da tužiocima dobrovoljno isplate iznos po pravnosnažnim presudama, tražeći od njih podatke za uplatu.

“Mnogi tužioci, odnosno njihovi punomoćnici, nisu dostavljali tražene neophodne podatke za uplatu, već su pokretali izvršne postupke i preko javnih izvršitelja prinudnim putem naplaćivali od “Infrastrukture železnice Srbije” dosuđene iznose, znatno uvećane troškovima izvršnog postupka”, navode oni.

Ističu i da je znatan broj tužilaca podneo dve tužbe, sa namerom da njihovi punomoćnici ostvare parnične troškove u dva postupka. Ipak nakon odluke Vrhovnog kasacionog suda u njihovu korist, zaposlenima su ostavili, kako kažu, dodatni rok za dobrovoljnu isplatu novca, što je više od desetoro njih iskoristilo.

“Mi smo pokušali sa firmom da se dogovorimo, da razgovaramo. Ne bežimo od toga ako treba da se vrati, ali da nam se omogući da to bude u nekim ratama. Oni ne pristaju na to”, kaže Nada Kostić.

Ona smatra da je to “maćehinski odnos prema zaposlenima”, dok u Infrastrukturama napominju da im do sada nije stigla nijedna pojedinačna molba radnika za vansudsko poravnanje, a da su jedino one legitimne.

“Ako i Ustavni sud zauzme stav da zaposlenim to pravo ne pripada, jedini preostali pravni lek je predstavka Međunarodnom sudu u Strazburu”, kaže advokat Danijel Dinčić i dodaje da ukoliko taj sud presudi u korist radnika, to bi u nezavidan položaj moglo staviti državu.

Izvor: euronews.rs