Svi joj govore da je previše lepa za posao koji radi: Dala sam otkaz kao konobarica i sada malterišem

|

Melisa Borselino (27) radila je kao upravnica kafane, ali se vremenom osećala umorno zbog noćnih smena, pa je odlučila da krene očevim stopama i postane zidarka.

Tako da sada radi na gradilištima punim muškaraca i, kako kaže, još nije srela nijednu koleginicu koja bi radila na terenu.

– Morala sam da napustim ugostiteljstvo jer me je taj posao činio nervoznom. Pošto imam disleksiju, ne mogu da se snalazim po računaru, pa su moje mogućnosti bile ograničene. Zato sam počela da razmišljam šta mogu da uradim da bih dobila pristojnu zaradu. I moja sijalica se upalila! – kaže.

Naime, obratila se tati Toniju, zanatliji sa 40 godina iskustva, da joj pokaže kako se malteriše. Naravno, žene su oduvek bile deo građevinske industrije, ali nije svakodnevno videti devojku sa ekstenzijom kose od 60 centimetara i veštačkim noktima…

Dodaje da je naučila da ignoriše zapanjena lica kada ljudi shvate kakvim se poslom bavi. Iako u početku nije bila dovoljno jaka za posao koji je radila, bila je veoma motivisana da zadrži posao.

Njen 56-godišnji otac je u početku bio veoma skeptičan, pa je ofarbala njegovu šupu kako bi mu pokazala da nema problema da uprlja ruke na poslu.

– Kada sam počinjala, nisam mogao ni vreću materijala da podignem. Ipak, upisala sam se u teretanu i za nekoliko nedelja uspela sam da je stavim na leđa – kaže ona. Najteže joj je da se nosi sa komentarima ljudi zbog posla koji radi. Znaju da joj kažu da je previše lepa za takav posao.

– Nisam znala da postoji nekakav izgled za ovakav posao – komentariše ona i dodaje da nema ništa strašno u radu na gradilištu gde su samo muškarci. Ponekad se desi da počnu da se ponašaju pokroviteljski, ali ona je naučila da se nosi sa tim, dodaje ona i ističe da se nada da će njena priča inspirisati druge žene da istraju u svom poslu ako žele da se dokažu u industriji u kojoj dominiraju muškarci.

– To je pretežno muški svet, ali ne mora da bude. Nije bitno šta drugi misle… Važno je samo da ste srećni na svom radnom mestu i da napredujete – kaže ona.

Na gradilištu je srećnija nego u kafani, jer ovde dan provodi pevajući. Rad u građevinarstvu pomogao joj je da se oslobodi anksioznosti i suoči sa svojim strahovima.

– Posao je zabava, uvek se smejemo i šalimo, tako da vreme za odlazak kući dođe i ranije nego što biste očekivali – zaključuje Melisa priču o svom poslu.

Izvor: kurir.rs