Spojila ih je ljubav prema molitvi, a ovako žive njih dvoje kao đakon i popadija – ljubavna priča Danice i Ivana Crnogorčevića

|

Danica Crnogorčević je interpretatorka duhovne i etno muzike. Ono što je malo poznato u javnosti jeste da je Danica zapravo popadija. Etno pevačica je u braku sa đakonom Ivanom Crnogorčevićem i ima troje dece, a za medije je izjavila kakav je život popadije iz njenog ugla.

– Ja sam jedna od mnogih koje su se ostvarile na oba polja, tako da deca i porodica uopšte nisu prepreka, ako se, naravno, udate ili oženite osobom koja vas podržava u vašem radu i koja vam pomaže da ostvarite svoje želje i planove vezano za taj posao. Ako vas voli, onda svakako da će to podržavati i biti uz vas. Moj suprug i ja smo zajedno u ovome što radim, imamo i zajedničke projekte. On ima velikog dara za pisanje, ne samo pesama nego uopšte. Između ostalog, autor je i pesme koja je doživela veliku popularnost kod naroda. To što sam mlada postala majka i što već imam troje dece, to je najveće bogatstvo koje mladi treba da steknu što ranije, a ne da čekaju da se „nažive”. A odluka je svakako bila udaja za mog supruga i naše ljubavi, koja se temelji prvenstveno na ljubavi prema Gospodu – ispričala je jednom prilikom Danica i dodala:

– Otkad smo stupili u bračnu zajednicu, živimo odvojeno. Uglavnom sami vodimo brigu o našoj deci, naravno, bake i deke su uvek tu da nam pripomognu – izjavila je etno pevačica.

Danica je objasnila kako izgleda njen dan kao popadije u braku sa đakonom.

– Dan je sličan kao i svačiji drugi, isto svaki dan nosi nova dešavanja i nova iskušenja. Jedino što se razlikuje jeste to što svesno treba da predstavljamo crkvu u svakom momentu u javnosti i neke stvari se ne opraštaju iz ugla ljudi koji to posmatraju. Veliki je blagoslov biti u crkvi i služiti Bogu i narodu na taj način. Koliko je velika uloga sveštenika u društvu, toliko je značajna i uloga njegove supruge, popadije – istakla je ona i dodala:

– Trudimo se da sve što radimo bude usmereno ka služenju bogu i bližnjima. Kako uči naša vera, svaka porodica jeste mala crkva, te se trudimo da u našoj vlada harmonija, uzajamno poštovanje, ljubav, strpljenje. Dečica s radošću učestvuju s nama u čitanju molitvi, kađenju kuće, pevanju tropara i ostalih duhovnih pesama. Trudimo se da što više obilazimo naše svetinje – izjavili su Danica i đakon Ivan, koji su najstariju ćerku Kasijanu krstili dok je bila u inkubatoru, nakon čega joj se stanje poboljšalo. Njen suprug Ivan kaže da je oduvek razmišljao da postane đakon.

– Otkad sam spoznao sebe, razmišljao sam o smislu života. To pitanje me je uvek tištilo, kako bi Dostojevski rekao: „To su tragična pitanja”, koja nekog susretnu sa 40 godina, a mene, na sreću, u ranoj mladosti. Shvatio sam da mora postojati nešto izvan onog što mi telesnim očima vidimo. Kršten sam kao dete u Srbiji, u Omoljici, odakle je moja majka, a u crkvu sam prvi put otišao s bakom, naučio molitvu “Očenaš”. Kada sam završavao osnovnu školu, počeo sam da čitam Stari zavet, koji je za mene bio otkrovenje, i te priče su me ispunjavale i motivisale. Kroz njih sam shvatio da Bog postoji i učestvuje u našem realnom životu – započeo je jednom prilikom Ivan, te nastavio:

– U srednjoj školi su nastavila da tinjaju stara pitanja. Jednog dana kada je išla litija do manastira Ostrog od Podgorice, bio sam druga godina srednje škole, zakasnio sam i rekao da sutra idem sam. Zaputio sam se peške od Podgorice ka Ostrogu, da bih od Bogetića nastavio bos, po starom narodnom običaju. Rekao sam: “Sveti Vasilije, ako mi ti ne otkriješ pravu istinu, neće niko.” Na Ostrogu zadesim jednog čoveka, koji mi kaže: „Evo, ako čitaš Akatist Svetom Vasiliju 40 dana, bog će sigurno uslišiti molitvu za koju se molimo”, i ja sam ispoštovao to pravilo i nakon toga mi se put otvorio. Otišao sam kod kivota Svetog Simeona Dajbapskog, gde sam se prvi put ispovedio, pričestio, i tada je počeo moj intenzivni put ka veri i pravoj, istinskoj spoznaji boga. U tom momentu kada sam spoznao boga, za mene je sve bilo suvišno. Nijedna lepota ovoga sveta ne može da nadomesti tu lepotu koju doživimo kad smo u zajednici s Bogom – kazao je jednom prilikom Ivan Crnogorčević.

Izvor: blic.rs