Neka svi znaju zbog čega sam otišao u Švedsku i ne nameravam da se vratim

|

Na samom početku hteo bih da se ogradim – ovaj tekst nije usmeren ni na jednu stanku posebno. Niti koga branim, niti koga napadam – meni su sve te stranke podjednako iste, jer ni jedna od njih nije učinila apsolutno ništa za mene i za ljude slične meni koji su se zbog celokupne situacije odlučili da napuste svoju zemlju.

U Švedskoj sam već 4 godine i nemam nikakvih primedbi na život ovde. Uz dosta truda i zalaganja uspeo sam da dođem do rukovodeće pozicije koja mi obezbeđuje sasvim solidnu zaradu, što će reći da se ovde rad i znanje i te kako cene. Nažalost, to ne mogu reći za svoju rodnu Srbiju, gde ne poznajem nikog ko je za tako kratko vreme uspeo da napreduje ovako kao ja. Doduše, napredovali su oni koji su članovi stranke. Postali su direktori, ali nisu radili ništa sem što su, slušajući vođe, doveli preduzeća do ivice bankrota.

Čitam ovih dana, medicinski radnici iz Srbije masovno odlaze u Nemačku. Prirodno, tamo su cenjeniji i mnogo bolje plaćeni. Ljudi idu tamo gde im je bolje. U Srbiji provedete najmanje 6 godina studirajući, i posle svega, vaša zemlja ne može da nađe način da vam obezbedi radno mesto i solidne uslove za rad.

Vidim, najavljuju nova poskupljenja goriva u Srbiji jer su tamo cene bile jeftinije u odnosu na druge evropske zemlje. A da li se neko zapitao kakav je odnos plata u Srbiji i okolnim evropskim zemljama? Da li se neko zapitao da li čovek može sebi priuštiti automobil sa takvom platom?

Mladi u Srbiji danas krpe kraj sa krajem, ne odlučuju se na venčanja i proširenja porodice jer nemaju mogućnosti. Žive od danas do sutra i kad im se ukaže prilika da se dočepaju neke od evropskih zemalja, pakuju se užurbano i odlaze. Ostavljaju partnere, prijatelje, kolege, porodicu – ceo svoj život spakuju u dva kofera i odlaze.

Odlaze u novu, nepoznatu sredinu, među ljude čiji jezik ne razumeju i počinju život od nule. Eto dokle su nas oni doveli svojim odlukama. Uzeli su nam najbolje godine i ostavili na cedilu, ne pružajući nam sredinu gde možemo živeti život dostojan čoveka.

U ime više od pola miliona iseljenih iz Srbije želim da se zahvalim političarima na tome, jer nas je situacija u koju su nas doveli naterala da se zauzmemo za sebe i svoje živote. Srbiju rado posećujem, ali samo kao gost, sa koferom želja za bolje sutra.