“Ne spominjite mi više tu struku”: Roditelji đaka iz Ribnikara u klinču – Trećina dece ne ide na nastavu, šta je škola uradila za njih

|

Ustanove kulture kojima je Grad Beograd osnivač, pružiće pomoć i omogućiti nastavu za đake Osnovne škole “Vladislav Ribnikar” koji nisu spremni da dođu u prostorije škole. Roditelji treba da se izjasne koje ustanove su im prihvatljive, da bi Ministarstvo prosvete u petak pripremilo plan aktivnosti za sledeću nedelju u dostupnim objektima. O potencijalnom rešenju za decu u “Ribnikaru” pričali su predsednik Saveta roditelja ove škole Igor Đorđević i jedan od roditelja advokat Vojin Šaljić.

“Ima još dosta stvari koje moraju da se urade, da se vidi da li će taj plan biti prihvatljiv za decu koja nisu spremna da se vrate u školu, i onda potom verovatno je to rešenje”, započeo je Đorđević.

Advokat se složio sa njegovim mišljenjem, ali je upitao i ko je taj koji će donositi odluku u koju ustanovu će se odlaziti i na koji način i koje aktivnosti će se tamo realizovati.

“Zanima me koji su sledeći koraci. Trebalo bi formati poseban Tim Vlade, da upravljanje škole pređe na Tim, da upravlja kriznom situacijom. Mislim da je trenutno 400 učenika van škole“, kazao je advokat i zapitao se koje je rešenje za decu koja se od ponedeljka nisu vratila na nastavu.

“Imate jednu trećinu dece koja ne ide u školu, šta je škola uradila za njih. U ponedeljak je krenula nastava, deca koja dolaze imaju nastavu, deca koja ne dolaze nemaju nastavu…Šta to znači. Vi nam niste bitni? Advekvatno rešenje je da se nađe rešenje za sve, mi smo zajednica koja mora da opstane. Ako to želimo, mi moramo da napravimo rešenje koje je iznad uprave škole, jer da je škola mogla advekvatno da se nosi sa ovom situacijom, mi u ovu situaciju ne bi došli”, poručio je Šaljić.

On je apelovao na Vladu Srbije da preuzme kontrolu i reši ovu kriznu situaciju.

“Moje mišljenje je da u tu školu ne treba ići, radi izbegavanja retraumatizacije dece, i ovo nije osuda nijednog roditelja koji vodi dete u školu. Mi ne možemo da imamo jedinstven plan za učenike od prvog do osmog razreda, nisu svi pod istim intenzitetom stresa, nije kod sve dece razvijena trauma”, istakao je Šaljić.

Predsednik Saveta roditelja naveo je da su roditelji prvi stepenik u proceni prisutnosti traume kod deteta. Drugi stepenik su nastavnici i učitelji, a treći stepenik su eminentni stručnjaci koji svakodnevno rade sa decom u ovoj školi.

“Uključen sam u specijalan tim stručnjaka od 5. maja. Nije tačno da uprava škole donosi odluke, donosi tim gde su predstavnici i Ministarstva zdravlja i Ministarstva prosvete, ključne odluke donosili su lekari. Imali smo sastanak Saveta roditelja, jedan od zaključaka je bio da treba nekako da se vratimo u grupu i na nastavu”, rekao je Đorđević.

“Po statistikama 5-10 procenata učenika razvije posttarumatski stresni poremećaj, koji sa sigurnošću može da se konstatuje tek nakon šest meseci”, objasnio je advokat na šta je Đorđević odgovorio da je dobio sasvim drugačije mišljenje stručnjaka, a Šaljić je na to uzvratio:

“Dobili ste takvo mišljenje od ljudi koji decu leče muziko-terapijom i koji su učionicu za razgovor sa decom naslonili na učionicu gde se dogodio masakr. Ne pominjite mi više tu struku”, rekao je Šaljić i dodao da trenutne procedure nisu efektivne.

“Obratili smo se Vladi u ponedeljak sa molbom da se nađe rešenje, dobili smo odgovor Vlade na osnovu naše inicijative. Taj mejl sam prosledio predstavnicima Saveta roditelja da se izjasne o tome roditelji koji imaju želju da iskoriste nešto od tih ustanova. Problem su odeljenja gde neki idu, a neki ne. I braća i sestre ubijenih u masakru idu u školu. Ne treba sada da zloupotrebljavamo stavove roditelja koji su izgubili dete u masakru. Sigurno da neki od njih smatraju da ne poštujemo njihove žrtve. Neki smatraju da je normalno da se vratimo što pre na nastavu”, kazao je predsednik Saveta roditelja.

“Nesumnjivo je da su nastavnici i đaci ove škole heroji, ali zastupam stav da deca koja ne idu trenutno u školu trpe zbog toga i da treba da se nađe alternativo rešenje. Do sada nismo to dobili, ne znamo ni kako, ni ko je donosio odluke. Izmeštanje vidim kao rešenje, ali ko će o tome da odluči? Roditelji? Oni nisu nadležni. Viša instanca treba da odluči kako će to biti rešeno. I da to bude rešenje za sve”, istakao je Šaljić.

Izvor: mondo.rs