Albanka u zlatu i dukatima pošla za Srbina: Krstila se, venčala u crkvi i rodila mu 4 sina – Svekrvi srce puno

|

Sudbina je za Srbina iz Velike Hoče kod Orahovca ipak imala plan. Iako je pored svih nevolja strahovao da se možda nikada neće ni oženiti, jer je već zašao u godine, sreća mu se ipak osmehnula. Mladu je našao na severu Albanije, u Kruju, odakle je još nekoliko komšija iz njegovog sela dovelo sebi neveste.

Kad je to učinio i njegov kolega, onda je i neženja iz porodice Simić rešio da sreću potraži s mladom iz Albanije.

I tako je sve počelo. Njeni roditelji su bili zadovoljni potencijalnim zetom, kućom, selom i uslovima u kojima bi živela na KiM, a prihvatili su i želje Simića da mlada pređe u pravoslavlje, da se krsti i venča u srpskoj svetinji, što je i učinila.

Njihova priča u čijoj je srži da ljubav na duge staze može da prevaziđe sve nevolje ganula je srca brojnih i Srba i Albanaca. Priču o njima ispričao je i snimio Refki Alija koji u videu dodaje i da je ona jedna od desetak Albanki koje su pošle za Srbe u jedinom srpskom selu u orahovačkoj opštini.

Mladoženja je prezadovoljan suprugom, a ona priznaje da joj je u početku bilo malo teško, nepoznat jezik, drugačiji praznici i običaji ali da se vremenom navikla i da joj sada nije loše. Selo je, kaže, dobro, a za dalje ona ne zna jer okolo i ne ide. Vredna je, sprema, kuva, gleda decu i obavlja sve ostale poslove.

U kuću Simića donela je radost rodivši Stefana, Aleksu i Novaka, a u međuvremenu je rodila i četvrtog sinčića. U kući se govori srpski, a deca znaju tek poneku reč albanskog. Kako kaže, naučiće vremenom i njen maternji jezik da razumeju babu i tetku kad odu u goste.

Idu i kod njenih na sever Albanije, a njena rodbina je došla i na venčanje kao i na krštenja dece. Kaže i da joj na svaka dva-tri meseca dolaze majka, sestra, ujak a i Simići kažu da rado idu kod tazbine.

I svekrva kaže da je snajki u početku bilo malo teško ali se vremenom navikla. Kad govori o njoj zove je snaška, a raduje se i kad joj dođe prija. Pošto se ne razumeju, “snaška” onda prevodi. Žive teško, od minimalca i malo socijalne pomoći, a ni kamena kuća nije baš u najboljem stanju, prokišnjava im jer je stara 170 godina.

Izvor: kurir.rs